Svijet za nas #2

Kiparstvo danas proživljava krizu u smislu oblikovanja monumentalnih i pretencioznih spomenika. Ipak ono nalazi svoj smisao u jednom drugačijem izrižaju, manje patetičnom i preuzetnom. Dakako, ima i danas kipara koji bez obzira na umanjenu potražnju za kipovima u klasičnom smislu nastavljaju svoje djelovanje potvrđujuči se u glavnim tokovima suvremene umjetnosti ništa manje uspješno od ostalih likovnjaka, slikara, grafičara, arhitekata. Jedan od njih je i Vilim Halbarth koji se več potvrdio kao osebujna umjetnička osebnost. Prošla je tek godina dana od zadnje samostalne izložbe ovog priznatog kipara, a on nam se več predstavlja novim ciklusom svojih redova Svijet za nas (Drugi dio) kojim pokazuje jasan pomak svojih kiparskih dometa te potvrđuje obilno razloge prelaženja u drugačije umjetničke forme suvremene skulpture koje unose vizualno bogatstvo u prostor. Nemiren istraživački duh, zrije u logičnom slijedu, težeči da u svojim ostvarenjima ne prekine vezu s tlom iz kojeg je nikao, ali isto tako i nastoječi da se priključi suvremenim trendovima likovnih izrižaja. Krug brodogradilišta je za Vilima Halbartha stimulativno mjesto oživotvorenja jedne ideje kulturne i estetske valorizacija ambijentalne vrijednosti, tradicije i umjetničke refleksije; prije svega mjesto odmjeravanja, koje prihvača svaki individualni napor u čijem središtu prepoznajemo kiparsku gestu koja u sjaj i ravnotežu oblika sublimira egzistencijalne prirodne impulse. O utjecaju brodogradnje (brodogradnja je umjetnost; povijest je upamtila imena mnogih graditelje, a često zaboravljala brodograditelje), njegovem nadahnuču, več je pisano, tako da ovom prilikom ne moramo ponavljati znane stavove, primjedbe i oduševljenje.

Ova najnovija izložba Vilima Halbartha u kojoj rabi industrijske predmete, cijevi u obliku gotovih komada - ready mades (elemenata koji su dio tehnološke realnosti ove epohe) kao da je nagovještaj najavljene rekonstrukcije "područja dugoročne preobrazbe" i promjene proizvodnog programa brodogradilišta. Iz okruženja brodogradilišta Vilim oblikuje jedan ljepši svijet, svijet drukčijih ozarenja i vedrije perspektive. Zanima ga kreiranje predmeta koji postaje i djeluju u životnom prostoru. Želi skulpturu koja ima definiranu nazočnost i vlastitu individualnost, ali koja istodobno funkcionira u mecđsobnom djelovanju s okružjem.

Vilim Halbarth dobro pozneje narav cijevi - metala koji vari, zakiva, savija i preloma te slaže u cjeline koje postaju nova plastička tijela, skulpture-instalacije. Doživljava ih u razigranim skupinama s time da se metaformoza vizije odvija od figurativnih predodžbi prema apstraktnim spletovima. U lom procesu dolazi do multiplikacija oblika i pokreta tako da se čitava masa od raspoznatljivih predodžbi postupno pretvara u pulsirajuč organizam koji cijevi definira kao dinamiku funkcije rada u brodskoj utrobi. Vilim cijevi doživljava i u planovima nastoječi svoju metodu multipliciranja oblika donekle prečistiti te u kompoziciji unijeti prostranost. Ovom senzibilnom skulptoru volumen i prostor su njegova isključiva sredstva izričaja. On ima osječaj za volumene, za njihovu distribuciju u prostoru, za ispupčenja i udubljenja izvijenih cijevi. U tome mu pomaže i korištenje kolorita koji u izvjesnim spletovima cijevi čini nestvarnima; boju smatra slrukturalnim materijalom kojim se služi da bi ostvario zanimljive forme. Kipar Vilim Halbarth uspješno iskušava umjetničke, kiparske sfere u nekim novim smjerovima. Pred nama je izložba koja ne teži spektakularnim objašnjenjima suvremenosti; izloženi artefakti participiraju u suvremenosti ne tumačeči je, nego je izravno živeči, a to i jest cilj i smisao svakog umjetničkog djela. I na kraju valja naglasiti da naš umjetnik svojim razigranim linijama i formama te svojim vedrim bojama unosi ugodu i radost u naš svakodnevni prostor.

Danka Radić