Brodo-lego, Trogir-brodo

Vilim Halbarth jedan je od onih umjetnika u čijem stvaralaštvu prepoznajemo spoj suvremenog vizualnog jezika i obilježja podneblja iz kojeg su izrasli i kojim su nepovratno obilježeni. Naime, osim što kontinuirano gradi medijski i tematski svjež i raznolik repertoar radova, Halbarthovo dosadašnje djelovanje određeno je uvelike povezanošću s lokalnom tradicijom, posebice umijećem brodogradnje, što je pokazao na proteklim izložbama.

Posljednja u nizu, koja se održava u galeriji Sveučilišne knjižnice u Splitu, gotovo je didaktička; kako sam umjetnik unutar jedne korespondencije kaže, radi se o otkrivanju "čina stvaranja broda", pokušaju prijenosa na publiku autorove fascinacije brodogradnjom i svega onoga što ona predstavlja, u jednakoj mjeri ekonomske i identitetske odrednice jednog priobalnog kraja i njegovih ljudi. Halbarthovi radovi u rasponu od skulpture do fotografije utjelovljuju godine promatranja i šetnji brodogradilištem, kao i brojne razgovore s radnicima "škvera", od inženjera brodogradnje do čistačica, u kojima je upoznao mjesto i čovjeka "u dušu".

Uz skulpture i fotografije koje poniru u fizički brodograditeljski proces, na izložbi nailazimo na Halbarthove grupe crveno ispunjenih znakova koje su zapravo reducirani oblici stvarnih pojavnosti u svijetu brodogradnje; oni su pojednostavljeni nacrti, tlocrti i bokocrti koji poprimaju izgled neobičnih simbola dok se unutar matrice nadograđuju i razvijaju do svojih krajnjih mogućnosti. Nacrt jednog broda tako će se stalno dopunjavati novim elementima da bi nastali novi, sve kompleksniji oblici ovih plovećih skulptura, napredujući od osnovnih oblika crte, kruga i elipse prema raznim „–aedrovima“, od manjeg prema većem. Upravo taj princip imanentan je brodogradnji i najbolje govori o Halbarthovoj umjetničkoj praksi. Njegovi prethodni izložbeni koncepti stalno se nadograđuju i mijenjaju, a posveta izložbe brodogradnji (koja je davno prije turizma bila hraniteljica ne samo naše obale nego i kopna) svjedoči o autorovom pouzdanju u njen kapacitet prikaza države i svijeta u malom.

Halbarthov senzibilitet za domaću tradiciju budan je i u ovo vrijeme, kada poslovi i običaji (a samim time i životi) naših starih dolaze u opasnost od iščeznuća. Izložba Vilima Halbartha zato je jedan od onih događaja koji nas tjera da se zamislimo, da se trgnemo iz nostalgije za vremenima koja neki od nas i nisu proživjeli i da krenemo ispočetka upoznavati ono što je od naših, ono što je naše.